KVIZ

GLOG

E-demokracija

E-demokracija ili elektronička demokracija znači uporabu novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) u jačanju demokracije, demokratskih institucija i demokratskih procesa. Njezin glavni cilj je elektronička podrška demokraciji. Ona nije povezana s posebnim tipom demokracije i ne vodi se u poseban tip demokraijce. E-demokracija je dodatni čimbenik u širenju demokratskih vrijednosti i povezana je s tradicionalnim procesima demokracije.
E-demokracija pomoću novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućuje bolju dostupnost informacija, lakši prstup procesu odlučivanja, te smanjenu udaljenost između vlasi i pojedinaca koji se mogu lakše povezati i organizirati da bi zaštitili svoje interese. E-demokracija je sastavni dio informacijskog društva koje je uvelo čitav niz tradicionalnih i novih programskih alata koji se mogu korisno primjenjivati u demokratskim procesima i institucijama.
Ciljevi e-demokracije su transparentnost, razumijevanje, odgovornost, angažiranost, donošenje odluka, uključenost, dostupnost, sudjelovanje i povejerenje u demokraciju i demokratske procese. Prevladavajući prostorne i vremenske granice, e-demokracija bi trebala građanima dati mogućnost da dobiju informaciju ili da komuniciraju u realnom vremenu te bi trebala omogućiti građanima i institucijama na različitim lokacijama uspostavu bliskih kontakata u svrhu razmjene mišljenja, kako bi se na taj način ojačale nove demokratske aktivnosti.
Pojednostavljeno gledano, e-demokracija se može sagledati kao neka vrsta povratka korijenima demokracije, grčkoj Agori, kao zajednički, javni prostor gdje građani mogu diskutirati o političkim pitanjima, dobivati važne informacije ili glasati o novom zakonu. Prije nego se iskristalizirao naziv e-demokracija koristili su se razni slični nazivi kojima se opisivalo uvođenje modernih  komunikacijskih tehnologija u demokraciju: teledemokracija, elektronička republika, digitalna demokracija i sl.

Početak informacijskog društva

Jedan od prvih ljudi koje je razvio koncept informacijskog društva bio je ekonomist Fritz Machulp. On je 1993. počeo istraživati utjecaj patenata na istraživanja, a njegov je rad kulminirao 1962. godine u knjizi "Proizvodnja i distribucija znanja u Sjedinjenim Američkim Državama". Knjiga je bila dobro prihvaćena te je s vremenom prevedena na ruski i japanski jezik.
Fritz Machulp je 1962. također predstavio koncept "industrije znanja" u kojem je izdvoji pet najbitnijih sektora a to su: obrazovanje, istraživanje, razvoj, informacijske tehnologije i informacijske usluge. Na temelju ove kategorizacije Machulp je izračunao da je 1959. godine 29% od BDP-a u SAD-u proizvedeno u tzv. "industriju znanja".
Međutim, mnogo je znanstvenika, socijologa i ekonomista imalo svoju ideju i definiciju informacijskog društva od kojih se neke nisu slagale s Machulpovim konceptom. Neki od tih ljudi bili su Daniel Bell, Jean-Francois Lyotard, Nico Stehr itd.
I na kraju, tehnološki problemi i njihova uloga u suvremenom društvu bili su raspravljani u znanstvenoj literaturi koristeći niz oznaka i pojmova koje i danas koristimo kao što su informacijska ekonomija, postmoderno društvo, informacijska revolucija itd., a sve su to pojmovi kojima se bavi i ovaj blog.

Digitalno društvo u RH

U Hrvatskoj su najjači prediktori digitalne nejednakosti obrazovanje i prihod kućanstva, odnosno, osobna primanja ispitanika. Korisnici interneta bolje su obrazovani i imaju viša primanja od onih ispitanika koji nikada ne koriste internet. Statistički značajne razlike utvrđene su i s obzirom na dob i mjesto stanovanja dok su male razlike kad je riječ o spolu.
 Korisnici interneta mladi su ljudi, pretežno žive u gradovima, a među njima je nešto više muškaraca, nego žena. Utvrđena je i razlika s obzirom na broj članova kućanstva. Internet se najviše koristi u obiteljima koje imaju četiri ili tri člana. Pokazano je da se digitalna nejednakost veže uz već postojeće društvene nejednakosti.
Stoga se digitalni jaz, kao bitni oblik nejednakosti informacijskog doba, ne može preskočiti, nego se smanjuje u mjeri u kojoj se smanjuju društvene nejednakosti.

Uzroci digitalnog jaza / Primjer Amerike

   Godinama se smatralo da je korištenje kompjutera svrstano u 2 kategorije.U jednoj su se nalazili oni koji su imali potrebno znanje programskog jezika i obrazovanje koje im je pomoglo u istraživanju posebne vrste svijeta koje Internet pruža svojim korisnicima, dok su se s druge strane nalazili oni koji nisu imali te mogućnosti ili sposobnosti.
   Pretpostavljalo se da će Internet biti neodoljiv svima onima koji jednom uđu u njegov svijet. Međutim, prema najnovijim rezultatima studije koju je provela organizacija Pew Internet and American Life Project, oko 42 posto odraslih Amerikanaca ne koristi se internetom.
   Ispitivanje je ustanovilo da se većina osoba osjećala ugroženima uslijed mogućnosti krađe identiteta putem interneta. Neki su pak smatrali internet nemoralnim zbog obilja pornografije na njemu.
    Također je često navođen gubitak vremena kao razlog za ne korištenje interneta. "Od određenog broja ljudi dobili smo odgovor da strahuju kako bi korištenjem interneta izgubili svoje slobodno vrijeme – jednostavno prisutna je bojazan da bi došlo do svojevrsne ovisnosti Internetom," rekla je jedna od ispitanica.
    Kako pokazuju rezultati posljednjih istraživanja, određen broj populacije i to naročito starije, ne usuđuje se upustiti u svijet interneta jer se osjeća nespretno ili tehnološki neupućeno pri njegovom korištenju.

Digitalni jaz

   Odnosi se na raskorak među individualcima, kućanstvima, firmama, geografskim područjima na različitim socio-ekonomskim nivoima u odnosu na njihovu mogućnost pristupa informacijama i informacijskim tehnologijama i za njihovo korištenje interneta za razne aktivnosti.
   Pojam digitalnog jaza najčešće se povezuje za razliku između tehnološki naprednog „zapada“ ili „sjevera“ i nerazvijenog „istoka“ ili „juga“. Ovakvo shvaćanje problema je vrlo nezadovoljavajuće, jer se svodi na puku geografiju. Digitalni jaz, zapravo, jednako postoji i u okviru jedne zemlje - razvijene ili nerazvijene, između slojeva društva, populacije različitih uzrasta, između polova, kao i među raznim profesijama.
    Možda je zato bolje definirati digitalni jaz kao razliku između onih koji imaju i onih koji nemaju, ali ne samo mogućnost da koriste informacijske tehnologije nego i svijest o značaju informacijskih tehnologija za društvo i njih same. Problem u nedostatku svijesti o potencijalima (IT) i mogućoj koristi za svakog građanina je globalan, ali je ipak izraženiji u zemljama u razvoju gde postoje realno ili samo naizgled primarnije brige.
    Uloga IKT i Interneta u nekomercijalnim delatnostima, poput obrazovanja, zdravstva ili pukog informiranja, nije dovoljno popularizirana pa „običan svijet“ nove tehnologije doživljava kao čist luksuz.