nedjelja, 27. svibnja 2012.
E-demokracija
E-demokracija ili elektronička demokracija znači uporabu novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) u jačanju demokracije, demokratskih institucija i demokratskih procesa. Njezin glavni cilj je elektronička podrška demokraciji. Ona nije povezana s posebnim tipom demokracije i ne vodi se u poseban tip demokraijce. E-demokracija je dodatni čimbenik u širenju demokratskih vrijednosti i povezana je s tradicionalnim procesima demokracije.
E-demokracija pomoću novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućuje bolju dostupnost informacija, lakši prstup procesu odlučivanja, te smanjenu udaljenost između vlasi i pojedinaca koji se mogu lakše povezati i organizirati da bi zaštitili svoje interese. E-demokracija je sastavni dio informacijskog društva koje je uvelo čitav niz tradicionalnih i novih programskih alata koji se mogu korisno primjenjivati u demokratskim procesima i institucijama.
Ciljevi e-demokracije su transparentnost, razumijevanje, odgovornost, angažiranost, donošenje odluka, uključenost, dostupnost, sudjelovanje i povejerenje u demokraciju i demokratske procese. Prevladavajući prostorne i vremenske granice, e-demokracija bi trebala građanima dati mogućnost da dobiju informaciju ili da komuniciraju u realnom vremenu te bi trebala omogućiti građanima i institucijama na različitim lokacijama uspostavu bliskih kontakata u svrhu razmjene mišljenja, kako bi se na taj način ojačale nove demokratske aktivnosti.
Pojednostavljeno gledano, e-demokracija se može sagledati kao neka vrsta povratka korijenima demokracije, grčkoj Agori, kao zajednički, javni prostor gdje građani mogu diskutirati o političkim pitanjima, dobivati važne informacije ili glasati o novom zakonu. Prije nego se iskristalizirao naziv e-demokracija koristili su se razni slični nazivi kojima se opisivalo uvođenje modernih komunikacijskih tehnologija u demokraciju: teledemokracija, elektronička republika, digitalna demokracija i sl.
E-demokracija pomoću novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućuje bolju dostupnost informacija, lakši prstup procesu odlučivanja, te smanjenu udaljenost između vlasi i pojedinaca koji se mogu lakše povezati i organizirati da bi zaštitili svoje interese. E-demokracija je sastavni dio informacijskog društva koje je uvelo čitav niz tradicionalnih i novih programskih alata koji se mogu korisno primjenjivati u demokratskim procesima i institucijama.
Ciljevi e-demokracije su transparentnost, razumijevanje, odgovornost, angažiranost, donošenje odluka, uključenost, dostupnost, sudjelovanje i povejerenje u demokraciju i demokratske procese. Prevladavajući prostorne i vremenske granice, e-demokracija bi trebala građanima dati mogućnost da dobiju informaciju ili da komuniciraju u realnom vremenu te bi trebala omogućiti građanima i institucijama na različitim lokacijama uspostavu bliskih kontakata u svrhu razmjene mišljenja, kako bi se na taj način ojačale nove demokratske aktivnosti.
Pojednostavljeno gledano, e-demokracija se može sagledati kao neka vrsta povratka korijenima demokracije, grčkoj Agori, kao zajednički, javni prostor gdje građani mogu diskutirati o političkim pitanjima, dobivati važne informacije ili glasati o novom zakonu. Prije nego se iskristalizirao naziv e-demokracija koristili su se razni slični nazivi kojima se opisivalo uvođenje modernih komunikacijskih tehnologija u demokraciju: teledemokracija, elektronička republika, digitalna demokracija i sl.
četvrtak, 24. svibnja 2012.
Početak informacijskog društva
Jedan od prvih ljudi koje je razvio koncept informacijskog društva bio je ekonomist Fritz Machulp. On je 1993. počeo istraživati utjecaj patenata na istraživanja, a njegov je rad kulminirao 1962. godine u knjizi "Proizvodnja i distribucija znanja u Sjedinjenim Američkim Državama". Knjiga je bila dobro prihvaćena te je s vremenom prevedena na ruski i japanski jezik.
Fritz Machulp je 1962. također predstavio koncept "industrije znanja" u kojem je izdvoji pet najbitnijih sektora a to su: obrazovanje, istraživanje, razvoj, informacijske tehnologije i informacijske usluge. Na temelju ove kategorizacije Machulp je izračunao da je 1959. godine 29% od BDP-a u SAD-u proizvedeno u tzv. "industriju znanja".
Međutim, mnogo je znanstvenika, socijologa i ekonomista imalo svoju ideju i definiciju informacijskog društva od kojih se neke nisu slagale s Machulpovim konceptom. Neki od tih ljudi bili su Daniel Bell, Jean-Francois Lyotard, Nico Stehr itd.
I na kraju, tehnološki problemi i njihova uloga u suvremenom društvu bili su raspravljani u znanstvenoj literaturi koristeći niz oznaka i pojmova koje i danas koristimo kao što su informacijska ekonomija, postmoderno društvo, informacijska revolucija itd., a sve su to pojmovi kojima se bavi i ovaj blog.
Fritz Machulp je 1962. također predstavio koncept "industrije znanja" u kojem je izdvoji pet najbitnijih sektora a to su: obrazovanje, istraživanje, razvoj, informacijske tehnologije i informacijske usluge. Na temelju ove kategorizacije Machulp je izračunao da je 1959. godine 29% od BDP-a u SAD-u proizvedeno u tzv. "industriju znanja".
Međutim, mnogo je znanstvenika, socijologa i ekonomista imalo svoju ideju i definiciju informacijskog društva od kojih se neke nisu slagale s Machulpovim konceptom. Neki od tih ljudi bili su Daniel Bell, Jean-Francois Lyotard, Nico Stehr itd.
I na kraju, tehnološki problemi i njihova uloga u suvremenom društvu bili su raspravljani u znanstvenoj literaturi koristeći niz oznaka i pojmova koje i danas koristimo kao što su informacijska ekonomija, postmoderno društvo, informacijska revolucija itd., a sve su to pojmovi kojima se bavi i ovaj blog.
Pretplati se na:
Komentari (Atom)